Kupovina hrane danas je pravi izazov. Police su prepune proizvoda koji obećavaju da su „zdravi“, „fit“, „light“, „low carb“, a posebno često viđamo oznaku „bez šećera“. Deluje primamljivo, zar ne? Ako nešto nema šećer – onda je sigurno zdravo. Ili bar bolje od klasične verzije. Ali istina je složenija. Oznaka „bez šećera“ ne znači uvek ono što mislite. Ako ne znate kako da čitate deklaracije i sitna slova, lako možete pasti u marketinšku zamku.
U ovom tekstu razložićemo šta zapravo znači „bez šećera“, koje su razlike između različitih oznaka, na šta treba obratiti pažnju, i kako da donesete bolji izbor kada stojite pred rafom u prodavnici.
Šta kaže zakon: definicije koje morate znati
Proizvođači ne mogu tek tako da napišu šta žele. Postoje pravila koja uređuju kada se proizvod može deklarisati kao „bez šećera“, „sa smanjenim sadržajem šećera“ ili „bez dodatog šećera“.
„Bez šećera“ – proizvod može nositi ovu oznaku samo ako sadrži manje od 0,5 g šećera po 100 g ili 100 ml.
„Sa smanjenim sadržajem šećera“ – znači da proizvod ima najmanje 30% manje šećera u poređenju sa standardnim proizvodom iste kategorije.
„Bez dodatog šećera“ – proizvođač nije dodao saharozu, fruktozu, glukozni sirup, med i slične izvore šećera. Ali to ne znači da šećera nema! Prirodno prisutni šećeri (npr. Iz voća ili mleka) i dalje su tu.
Dakle, etiketa „bez šećera“ ima vrlo precizno značenje. Međutim, to ne znači automatski da je proizvod zdraviji.
Šećer ima mnogo imena
Jedna od najvećih zamki jeste što šećer ne mora da stoji pod imenom „šećer“. Na deklaraciji ga možete naći pod desetinama različitih naziva:
Glukozni sirup
Fruktoza
Dekstroza
Maltoza
Invertni šećer
Kukuruzni sirup
Sok od šećerne trske
Iako tehnički proizvod može biti „bez dodatog šećera“, i dalje može sadržati zaslađivače, šećerne alkohole ili prirodne šećere iz sastojaka. Zato je čitanje deklaracija ključ.
Uloga zaslađivača
Većina proizvoda „bez šećera“ zapravo nije bezukusna. Da bi i dalje bili slatki, proizvođači koriste različite zaslađivače:
Veštački zaslađivači: aspartam, sukraloza, acesulfam K.
Prirodni zaslađivači: stevia, monk fruit (luo han guo).
Šećerni alkoholi: sorbitol, maltitol, eritritol, ksilitol.
Oni daju sladak ukus, ali nemaju isti kalorijski sadržaj kao šećer. Međutim, nisu svi bez mana:
Šećerni alkoholi mogu izazvati nadimanje i probleme sa varenjem.
Neki veštački zaslađivači izazivaju kontroverze iako su odobreni kao bezbedni.
Dakle, „bez šećera“ često znači „sa nečim drugim što je slatko“.
Marketinške zamke
Proizvođači znaju da kupci povezuju „bez šećera“ sa „zdravo“. Ali evo nekoliko primera gde to nije nužno tačno:
Bez šećera, ali puno masti: Neki keksići ili čokolade iz „dijetalnog“ programa imaju duplo više masti da bi nadoknadili ukus.
Bez šećera, ali puno kalorija: Voćni sok „bez dodatog šećera“ i dalje može imati 80–100 kcal po čaši, jer prirodni šećeri iz voća ostaju.
Bez šećera, ali nutritivno prazno: Gazirana pića sa veštačkim zaslađivačima imaju nula kalorija, ali i nula vitamina, minerala ili vlakana.
Drugim rečima – etiketa ne govori celu priču. Važno je gledati celu tabelu nutritivnih vrednosti.
Kako čitati deklaracije – praktični vodič
Evo redosleda kojim bi trebalo da „čitamo“ etiketu:
- Nutritivna tabela – pogledajte ukupan broj kalorija, ugljenih hidrata, proteina i masti.
- Rubrika „od kojih šećeri“ – čak i ako piše „bez dodatog šećera“, proverite koliki je prirodni sadržaj.
- Lista sastojaka – ako na početku stoje sirupi, zaslađivači ili skrob, znajte da je proizvod zaslađen na drugi način.
- Porcija vs. 100 g – proizvođači često navedu malu porciju da bi brojke izgledale bolje.
Primer: „bez šećera“ keks može imati 20 g ugljenih hidrata po porciji, što i dalje znači da utiče na šećer u krvi skoro isto kao i običan keks.
Kada „bez šećera“ ima smisla
Ipak, ne treba sve baciti pod isti koš. Oznaka „bez šećera“ može biti korisna u određenim situacijama:
Dijabetičari – proizvodi bez šećera ili sa niskim glikemijskim indeksom mogu pomoći u kontroli šećera u krvi.
Kontrola težine – ako smanjite unos kalorija iz zaslađenih pića, to može doprineti mršavljenju.
Zubi – šećerni alkoholi poput ksilitola manje doprinose karijesu od saharoze.
Ali čak i tada, važi pravilo: umerenost je ključ.
Pametnija kupovina – praktični saveti
Ne oslanjajte se samo na krupne natpise na pakovanju.
Uvek čitajte nutritivne vrednosti i sastav.
Uporedite dva proizvoda iste kategorije – često ćete biti iznenađeni.
Ako je spisak sastojaka predugačak i pun hemijskih naziva – zapitajte se da li je to nešto što želite da jedete.
Zapamtite: jabuka nikad ne treba etiketu „bez šećera“, ali je ipak mnogo zdraviji izbor od „fit“ keksa.
Oznaka „bez šećera“ često zvuči kao garancija zdravlja, ali u stvarnosti je samo deo slagalice. Može značiti manje kalorija i manji uticaj na šećer u krvi, ali isto tako može značiti više masti, više aditiva i nutritivnu prazninu. Ako želite da jedete pametnije, ključ je u tome da čitamo deklaracije, razumemo razlike između pojmova i ne nasedamo na marketinške trikove.
Na kraju, najbolja strategija nije da tragamo za „čarobnim“ proizvodima sa oznakom „bez šećera“, već da gradimo ishranu na svežim, što manje prerađenim namirnicama. Tada vam etikete skoro i neće trebati.
Komentari su zaključani