Zamisli sledeću situaciju: dan ti je bio naporan, dete ti je reklo nešto što te zabolelo, muž je ćutljiv, a tebi u glavi jedno pitanje zuji: „Gde je ono belo?“ Ili crna čokolada. Ili parče hleba sa majonezom. Ili bilo šta da „stane“ u to mesto u grudima koje boli. Iako nisi gladna. U stvari, znaš da nisi. I nisi sama.
Emocionalna glad je tiha, zavodljiva, često maskirana u “zaslužujem nešto lepo” ili “samo malo da se opustim”. A kad postane navika – zamenimo tanjir za terapiju, a grižu savesti za začin.
Danas želim da te povedem na jedno putovanje – ne kroz kuhinju, nego kroz tebe. Da razumemo šta je emocionalna glad, kako nastaje, i što je najvažnije – kako nežno, bez krivice i zabranjivanja, možemo da je prepoznamo i odgovorimo na nju drugačije.
Fizička vs. Emocionalna glad: kako da razlikuješ
Fizička glad se javlja postepeno. Imaš osećaj praznine u stomaku, možeš da sačekaš, otvorena si za više opcija (ne mora biti baš plazma), i prestaje kad pojedeš dovoljno.
Emocionalna glad je nagla. Kao iz vedra neba. Potrebna ti je tačno određena hrana – najčešće slatko, testo, sir, nešto masno, nešto „da me uteši“. I ne prestaje ni kad si fizički sita.
To nije tvoja slabost. To je strategija koju si (nesvesno) naučila. Hrana ti je davala osećaj sigurnosti, radosti, kontrole – kad ništa drugo nije. Možda još od detinjstva. Možda još od onih dana kad si bila mala devojčica koja jede puding dok mama viče iz druge sobe.
Zašto jedemo emocije – i zašto je to normalno, ali nije rešenje
Hrana jeste emotivna. Hrana jeste kultura, uteha, ljubav, povezivanje. To nije problem. Problem je kad hrana postane jedini način da se izboriš sa sobom.
Zamisli mozak kao veliki grad. Emocionalni centar mozga i centar za nagradu povezani su autoputem. Kad si tužna, uplašena, uznemirena – mozak traži instant olakšanje. I zna da je čokolada najkraći put do dopamina.
I naravno da će posegnuti za njom. Jer je to najbrže.
Ali to nije pravi odgovor. Hrana ne rešava usamljenost. Ne rešava dosadu. Ne rešava neizrečeni bes, tugu ili osećaj da nisi dovoljno dobra.
Kako izgleda dan žene koja jede emocije (i ne zna to)
Ponedeljak. Puna obaveza. Nisi stigla da doručkuješ. Usput na brzinu uzmeš kroasan. U 13h nisi mnogo gladna jer si popila dve kafe, ali ipak nešto pregrizeš. Popodne dolazi napetost. Deca, obaveze, umor. I već u 17h kreće potraga po kuhinji: „Šta bih gricnula?“ Nešto što nije obrok – samo nešto da „zavara“. Uveče, kad sve utihne, tu je nagrada: čokolada, keks, kikiriki. I onda – osećaj krivice.
„Zašto sam opet pojela?“
Jer nisi gladna u stomaku, nego u duši. A duša se ne puni hlebom.
Kako da se zaustaviš – bez zabrana, bez kazni
Ne postoji magična rečenica koja će izbrisati emocionalnu glad. Ali postoji svesnost. A svesnost je seme promene.
Počni od pitanja:
- Da li sam gladna u stomaku ili u srcu?
- Šta osećam u ovom trenutku?
- Šta mi zaista treba – nežnost, mir, pažnja, podrška?
- Mogu li da sačekam 10 minuta?
- Mogu li da se nežno zagrlim umesto da posegnem za keksom?
Vežbaj prisutnost. Ne moraš odmah da „presečeš“. Samo primeti. Pitaj telo. Pitaj emociju.
Umesto čokolade – pusti pesmu koja te dira. Umesto keksa – napiši 3 rečenice šta te boli. Umesto da jedeš – prošetaj. Ili makar popij čašu vode i sačekaj.
Mini test: Da li jedeš emocije?
Odgovori sa DA ili NE:
- Jedeš i kad nisi gladna.
- Jedeš kad si pod stresom.
- Jedeš da se nagradiš.
- Jedeš iz dosade.
- Jedeš kad si usamljena.
- Jedeš krišom, pa se kaješ.
- Jedeš brzo, kao da želiš da emociju „ugušiš“.
- Imaš osećaj krivice nakon što pojedeš.
Ako si odgovorila sa 4 ili više puta DA – verovatno koristiš hranu da umiriš emocije. I to je OK. Ali sada znaš – može i drugačije.
Kako da počneš da se menjaš – nežno i stvarno
Ne radi se o zabrani. Ne radi se ni o savršenstvu. Radi se o nežnosti prema sebi.
Počni sa ovim navikama:
- Jedan obrok dnevno jedi svesno. Bez telefona, bez TV-a. Samo ti i hrana.
- Započni dan doručkom. Ako preskačeš, veća je šansa da ćeš kasnije jesti emocionalno.
- Piši dnevnik gladi. Zapiši kad jedeš i kako se tada osećaš.
- Uvedi rituale umesto grickanja. Kupka, šetnja, telefonski razgovor, crtanje, disanje, joga.
- Napravi kutiju za „emotivne trenutke“. U njoj drži kartice sa stvarima koje te smiruju: pesma, miris, slika, poruka sebi.
Završna misao: Ne treba ti još jedna dijeta. Treba ti razumevanje.
Glad koja nije u stomaku – ona što te zgrabi kad si ranjiva – nije nešto što treba ignorisati ili mrzeti. To je poziv tvoje duše da je saslušaš.
I sledeći put kad se zatekneš ispred frižidera, zastani.
Možda ti ne treba jogurt.
Možda ti treba da te neko pita: Kako si?
Ako nema nikog drugog – budi ti ta koja pita. I saslušaj.
Hrana ne treba da bude tvoja terapija. Ti možeš da budeš svoja.
Komentari su zaključani